Vaginalne upale najčešće nastaju zbog poremećene ravnoteže između korisnih i štetnih mikroorganizama u rodnici. Rodnica nije sterilna, sadrži mnogo mikroorganizama koji koegzistiraju u zdravoj ženi i ne uzrokuju nikakve probleme. 

Riječ je o normalnoj vaginalnoj mikroflori (vaginalnom mikrobiomu) koja pruža zaštitu od štetnih bakterija, gljivica i drugih uzročnika bolesti.

U zdravom stanju vaginom dominiraju bakterije mliječne kiseline (laktobacili), kao što su Lactobacillus crispatus, Lactobacillus jenseni, Lactobacillus gasseri, Lactobacillus iners. Ove bakterije proizvode mliječnu kiselinu iz glikogena koji proizvode epitelne stanice sluznice rodnice, čime se snižava pH u rodnici, stvarajući nepovoljan okoliš za razvoj štetnih mikroorganizama. Normalan Ph zdrave vagine je između 3,8-4,5.

_____________________________________________________________________

Različita razdoblja života i sklonost upalama rodnice:

Sklonost upalama rodnice mijenja se u različitim razdobljima života žene, jer se tijekom života mijenjaju hormonalne promjene, razina glikogena u sluznici rodnice, pH rodnice, mikroflora rodnice i imunološki sustav.

Budući da razina glikogena, koji je hrana za bakterije mliječne kiseline, ovisi o razini estrogena u tijelu, njegova se količina mijenja već tijekom samog menstrualnog ciklusa, trudnoće i menopauze.

DJETINJSTVO PRIJE PUBERTETA

U tom razdoblju razina estrogena je niska, što rezultira niskom razinom glikogena, pa ne postoje optimalni uvjeti za rast laktobacila. Zbog toga je Ph u vagini tijekom djetinjstva viši, bliži neutralnom, oko 6-7. Djevojčice su podložnije infekcijama zbog neutralnog Ph.

PUBERTET I REPRODUKTIVNO RAZDOBLJE

U tom razdoblju jako raste razina estrogena, što potiče stvaranje glikogena, što omogućuje rast laktobacila i niži pH između 3,8 i 4,5. Kao rezultat toga, žene imaju veću zaštitu od patogenih mikroorganizama. Viša razina estrogena, primjerice tijekom ovulacije, povećava proizvodnju glikogena, što dodatno potiče zaštitnu ulogu laktobacila.

Međutim, različiti čimbenici mogu poremetiti ovu ravnotežu. Stres, upotreba antibiotika, nepravilna prehrana, menstrualna krv, sjemena tekućina i neki drugi čimbenici mijenjaju vaginalni mikrobiom, a posljedično i pH rodnice, što može uzrokovati upalu rodnice.

TRUDNOĆA

Razina estrogena još je viša tijekom trudnoće, što dovodi do povećanog lučenja glikogena, a visoka razina osigurava još bolje uvjete za laktobacile, dodatno povećavajući zaštitu od patogena. Unatoč tome, trudnice često imaju upalu rodnice. Tijekom trudnoće imunološki sustav je oslabljen kako tijelo ne bi odbacilo plod kao strano, što smanjuje sposobnost organizma da se bori protiv infekcija. Osim toga, zbog hormonalnih promjena tijekom trudnoće, pojačan je fiziološki iscjedak u rodnici, što stvara toplo i vlažno okruženje, što je opet idealno za razvoj gljivica i bakterija.

MENOPAUZA i POSTMENOPAUZA

 U razdoblju peri/menopauze razina estrogena naglo pada, što dovodi do smanjene proizvodnje glikogena u rodnici, pH rodnice raste na 5-7, pa su žene podložnije infekcijama.

Često u tom razdoblju svrbež i peckanje nisu posljedica genitalne upale, već urogenitalne atrofije. Zbog pada estrogena smanjuje se prokrvljenost i elastičnost tkiva, što se manifestira suhoćom rodnice, svrbežom i peckanjem te bolovima tijekom spolnog odnosa. Takvo stanje zahtijeva drugačije savjetovanje i liječenje.

_____________________________________________________________________

Vrste vaginalnih upala

Upale rodnice mogu biti uzrokovane spolno prenosivim mikroorganizmima, ali još češće upalu rodnice uzrokuju različiti čimbenici, poput uzimanja antibiotika, hormonskih oscilacija, stresa, nepravilne higijene, nepravilne prehrane, nezaštićenih spolnih odnosa...

1. Upale povezane sa spolno prenosivim mikroorganizmima:

Česti uzročnici spolno prenosivih infekcija (SPI) su bakterije: Chlamydia trachomatis, koja može uzrokovati neplodnost, Neisseria gonorrhoeae, koja uzrokuje gonoreju, i Treponema pallidum, koja uzrokuje sifilis. Infekcija mikoplazmom i ureoplazmom je česta, često bez simptoma, što može otežati dijagnozu i liječenje. Međutim, kada se simptomi pojave, obično su povezani s upalom urogenitalnog trakta. Kod žena je to neobičan iscjedak iz rodnice, svrbež, peckanje u predjelu spolovila, bolovi tijekom snošaja, bolovi u donjem dijelu trbuha koji mogu biti znak opasnije upale zdjelice, peckanje pri mokrenju, krvarenje izvan menstruacije ili nakon snošaja.

Dosta je česta i infekcija parazitom Trichomonas vaginalis koji uzrokuje trihomonijazu, a očituje se žutozelenkastim iscjetkom neugodnog mirisa, svrbežom i peckanjem pri mokrenju. Kod žena s više spolnih partnera rizik od trihomonijaze je veći, jer se više od 70% infekcija događa kod žena koje imaju više od jednog partnera.

Među virusnim infekcijama najčešća je infekcija humanim papiloma virusom (HPV). Većina ljudi tijekom života dođe u kontakt s HPV-om, no infekcija često prolazi spontano, bez simptoma. Određeni tipovi HPV-a povezani su s genitalnim bradavicama i rakom vrata maternice. Među virusnim uzročnicima, infekcija Herpes simplex virusom 1 i 2 može biti vrlo neugodna, uzrokujući mjehuriće i ranice u genitalnom području, popraćene boli i osjećajem peckanja.

2. Gljivična infekcija i bakterijska vaginoza nisu "klasične" spolno prenosive infekcije!

Kandidijaza: To je gljivična infekcija koju najčešće (u oko 80-90%) uzrokuje gljivica Candida albicans. Najvažniji znak gljivične infekcije je svrbež vanjskog spolovila i/ili rodnice i bijeli, kvrgavi iscjedak, a može se javiti i osjećaj peckanja i oticanje spolovila. Kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom gljivičnu infekciju mogu uzrokovati i Candida glabrata, Candida tropicalis, Candida krusei itd., koje također mogu biti otpornije na konvencionalne antimikotike.

Bakterijska vaginoza (BV): Uglavnom je uzrokovana anaerobnim bakterijama kao što su Gardnerella vaginalis, Prevotella i Mobiluncus. Simptomi su uglavnom obilniji, obojeni iscjedak i karakterističan, neugodan miris po ribi, koji se može pojačati nakon spolnog odnosa ili tijekom menstruacije. Također može postojati osjećaj peckanja prilikom mokrenja. Iako BV sam po sebi nije opasan, može povećati rizik od upalne bolesti zdjelice, što može dovesti do neplodnosti i komplikacija u trudnoći kao što je prijevremeni porod.

Što su probiotici, a što prebiotici?

Probiotici su živi mikroorganizmi koji u dovoljnoj količini imaju blagotvoran učinak na zdravlje. Probiotici poput laktobacila pomažu u održavanju kiselosti vaginalne sluznice, čime se smanjuju šanse za razvoj štetnih bakterija. Studije su pokazale da oralno uzimanje probiotika ili korištenje vaginalnih probiotika (npr. Lactobacillus rhamnosus i Lactobacillus reuteri) može pomoći u obnavljanju zdrave vaginalne flore i smanjiti ponavljajuće infekcije poput bakterijske vaginoze i kandidijaze.

Prebiotici su tvari koje hrane korisne bakterije, omogućujući njihov rast i aktivnost. U vagini prebiotici pomažu bakterijama mliječne kiseline da proizvode mliječnu kiselinu i održavaju nizak pH. Uglavnom uključuju fruktooligosaharide poput inulina, koji se mogu dodati kao dodatak prehrani ili lokalno kao dio vaginalnih gelova ili čepića. Prirodno ga ima u cikoriji, češnjaku, luku, poriluku, mrkvi...

Postoji li veći rizik od upale mjehura-cistitisa kod upale rodnice?

Istina, uz upalu rodnice, veća je vjerojatnost da ćemo istodobno oboljeti i od upale mokraćnog mjehura.

Crijeva, rodnica i mokraćna cijev anatomski su vrlo blizu, pa bakterije koje uzrokuju upalu rodnice lako mogu prijeći u mokraćnu cijev i izazvati upalu mjehura. Osim toga, vaginalna upala slabi lokalni imunološki sustav, što može povećati osjetljivost na infekcije mokraćnog mjehura.

Upala mjehura ili cistitis je uobičajeno zdravstveno stanje koje obično pogađa žene. Statistike pokazuju da se svaka peta žena barem jednom u životu suočila s ovom vrstom upale, a kod čak četvrtine upala se više puta ponovila ili čak prešla u kronični oblik. Razlog je kraća mokraćna cijev kod ljepšeg spola, što bakterijama olakšava pristup mjehuru. Upala mokraćnog mjehura najčešće je uzrokovana infekcijom bakterijom Escherichia coli, koja je inače prisutna u našim crijevima, a posljedično i u stolici, odakle lako ulazi u rodnicu i mokraćnu cijev te dalje u mjehur.

Odgovarajućim mjerama mogu se učinkovito spriječiti opetovane ili opetovane upale mokraćnog sustava. Potrebno je pridržavati se svih pravila koja sprječavaju nastanak upale rodnice. Osim toga, važna je i dovoljna hidratacija, posebice povećan unos vode, jer tekućina ispire bakterije iz mjehura. Preporučuje se pijenje soka od brusnice ili žvakanje brusnica. Brusnice sadrže tvari koje sprječavaju pričvršćivanje bakterija na stijenke mokraćnog mjehura te sadrže puno vitamina C koji stvara nepovoljan, kiseli okoliš u kojem bakterije prirodno borave. Osim toga, na tržištu postoje proizvodi s D-manozom, prirodnim šećerom koji sprječava da se patogene klice koje uđu u mjehur pričvrste za stijenke mjehura i mokraćnog sustava. Bakterije se vežu na molekule D-manoze, koje se zatim izlučuju tijekom mokrenja i smanjuju mogućnost upale.

_____________________________________________________________________

Za kraj, briga o zdravoj vaginalnoj mikroflori ne samo da nas štiti od upale rodnice, već nas štiti i od upale mjehura.

_____________________________________________________________________